NASLJEDNO PRAVO
Nasljedno pravo predstavlja skup pravnih pravila kojima se za slučaj smrti jedne osobe – ostavitelja, uređuje prijelaz njene imovine (odnosno njezinih subjektivnih prava i obveza) na druge osobe – njezine nasljednike. Obuhvata materijalne pravne norme koje određuju tko stiče položaj nasljednika, formalne pravne norme kojima se uređuje postupanje suda u nasljednim stvarima (ostavinski postupak), ali i druge radnje koje se provode u vezi s nasljeđivanjem.
Glavni cilj ostavinskog postupka je identificiranje nasljednika, imovine i prava koja pripadaju nasljednicima i drugim osobama. Kada nema spornih elemenata, ostavinski postupak traje kratko i rješenje o nasljeđivanju izdaje se u vrlo kratkom roku. Međutim, ako između nasljednika nastane spor, ostavinski se postupak prekida, a nasljednici se upućuju u parnični postupak. Pri parničenju ostavinski postupak može trajati jako dugo i za uključene učesnike biti velik trošak.
Najčešći parnični postupci koji proizađu iz ostavinskog postupka su:
Osporavanje postojanja testamenta
Utvrđivanje postojanja testamenta
Izdvajanje imovine iz ostavinske mase
Utvrđivanje nužnog nasljednog dijela (kada je ostavitelj za života raspolagao sa nekretninama na način da je iste poklonio trećim licima koja ne spadaju u red nužnih nasljednika ili kad je raspolagao sa nekretninama u korist drugih nužnih nasljednika u procentu većem od onog koji je propisan zakonom)
I dr.
